Bez naziva – rad posvećen Noli
Crtež koncem na žutici
200 x 500 cm,
2009.
Bez naziva – rad posvećen Noli crtež je izražen tradicionalnom tehnikom šivanja koncem na platnu koja je u ovom radu primijenjena u funkciji crtačke tehnike, a trag konca na tkanini u kontekstu likovnoga elementa crte. Rad je nastao tijekom postpartalnoga razdoblja, kroz godinu dana nakon rođenja moga prvog djeteta, djevojčice Nole. U tom razdoblju započela sam intenzivnije promišljati osobno i subjektivno te načine kako mogu rekonstruirati odnose privatne i javne sfere na relaciji žena-majka naspram relacije ženaumjetnica. To je prvi rad u nizu kojim istražujem iskustvo majčinstva kao prakse rada i subjektivnosti. Iskustvo majčinstva stvorilo je prostor novih preokupacija, trzavica, senzibiliteta, ljubavi, nervoza, odgovornosti i etike. Po prvi sam se put našla u nerazumljivom intenzivnom emocionalnom odnosu i majčinskoj svakodnevnoj praksi. Tim sam crtežom težila sama sebi objasniti i pokušati razumjeti novo življeno subjektivno iskustvo koje priznaje sentimentalnost, kroz svakodnevnu umjetničku aktivnost, kratko svakodnevno šivanje, odnosno crtanje. Prvi dio naziva rada Bez naziva odnosi se na intersubjektivno, nerazumljivo i neočekivano, osjećaje i stanje koje u svojoj mnogostrukosti teško možemo imenovati. Drugi dio naziva rad posvećen Noli u sebi sadrži dvojakost koja se odnosi na majčinsku svakodnevnu praksu kroz njegu i angažman te posvetu jer sam taj crtež posvetila kćeri Noli.
Taj je crtež svojevrsna reinterpretacija osobnih doživljaja koji grade svoj narativ kroz sjećanja na priču Bambi (1923) Felixa Saltena. Tu dramatičnu priču koja problematizira kompleksnu borbu za život srne (majke) i laneta (djeteta) često mi je pripovijedala majka u najranijem djetinjstvu. Tada sam priču percipirala iz pozicije slušateljice poistovjećujući se s glavnim likom priče. Međutim danas kada sam i sama kao majka preuzela ulogu interpretatorice, čitateljice i pripovjedačice priče Drugom (djetetu), moja vlastita recepcija, doživljaji i pozicija pomaknuli su se s glavnoga lika Bambija prema njegovoj majci kroz poistovjećivanje i empatiju s majkom u svakodnevnome trudu. Ta nova perspektiva otvorila mi je novi pogled na vlastiti identitet i postojanje, ali i stvorila novu povezanost, razumijevanje i podržavanje svoje vlastite majke.
Priča o Bambiju interpretirana je kroz figurativni crtež, svojevrsni autoportret. Na platnu, ovdje u funkciji crtačke podloge, linearnim crtežom izraženim kroz šivani trag konca, prikazana je žena (autoportret) koja nježno dotiče malo lane. Žena i lane prikazani su u nedefiniranom interijeru koji je popločen gotovo nevidljivim ornamentom bijelih ruža po zidnim oblogama (Slika 56). Ukupno 365 ruža sustavno je šivano godinu dana, svaka ruža ekvivalent je pojedinom danu te simbolizira nevidljivi majčin rad, majčinsku praksu i emocionalni angažman koji majka svakodnevno, odnosno kroz prvu godinu djetetova života, uputi djetetu i koji se od nje očekuje.
Ines Matijević Cakić
