INES MATIJEVIĆ CAKIĆ

Imaginarni bestiarij 2011

Imaginarni bestiarij
Digitalni print na platnu, crtež koncem
140 cm x 100 cm x 10 kom
2011.

Ciklus Imaginarni bestijarij potaknut je komunikacijom i dijalogom s kćeri Nolom. Taj je rad vizualna interpretacija nastala kao rezultat istraživanja Noline svijest o sebi, njezina kognitivnog razvoja, razvoja percepcije, opažanja i njezine spoznaje. U svakodnevnim dijalozima Nola mi je često postavljala pitanja koja su i meni kao majci predstavljala izazov, poticala me na preispitivanje, kako djetetu objasniti i približiti svijet i okruženje o kojem i sama moram promisliti. Istraživanje sam započela u razdoblju Noline razvojne faze koju je francuski filozof Jacques Lacan u znanom eseju Stadij zrcala (1949) nazvao imaginarnom. Imaginarno prema Lacanu proizlazi iz prostora ogledanja, „zrcalnih slika“; u imaginarnom se grade svjesne i nesvjesne slike o sebi koje su, uglavnom, temeljene na vizualnoj percepciji. Potaknuta značenjem koje podrazumijeva razvoj percepcije, u ovom ciklusu radova istražujem granice između vidljivog, stvarnosti, pretpostavki i zamišljanja. Od niza fotografija koje su nastale kao rezultat bilježenja ovoga procesa za ciklus Imaginarni bestijarij i daljnju manipulaciju odabrala sam deset koje su za mene po svojoj strukturi predstavljale nedefiniranu znakovitost i poseban poticaj na kreativno promišljanje. Fotografije su zabilježene za vrijeme Nolinih i mojih razgovora; bilješke su proizišle iz njezina poticaja, kroz reakciju na njoj nepoznato i nelogično, a nazivi fotografija izravno iz njezinih pitanja: Gdje je dinosaur?, Gdje je tijelo jelena?, Gdje je namještaj?, Gdje je namještaj? II, Gdje je namještaj? III, Gdje je filodendron?, Gdje su šumske životinje?, Gdje su ptice koje lete prema nebu? I, Gdje su ptice koje lete prema nebu? II, Gdje su ptice koje lete prema nebu? III. Ti razgovori i jednostavna dječja pitanja potaknuli su me na promišljanje o situacijama i procesima čije se značenje podrazumijevalo, a zapravo ne znam jednostavne odgovore primjerene za razumijevanje dvogodišnjega djeteta. Kao mogućnost komunikacije i odgovore na njezina pitanja Noli sam ponudila odgovor u vizualnom obliku kroz isprekidane iscrtane obrise predmeta koje sam koncem aplicirala na prethodno digitalno otisnutu fotografiju na platnu. Te konture oblika naznačene su kao jedan od mogućih odgovora, otvorene su za unošenje dodatnih značenja i zamišljanja. Za te grafike moglo bi se reći da su vizualna interpretacija sinergije oblika proizišlih iz Nolinih opažanja i zapitkivanja i mojih vizualnih odgovora ponuđenih kroz konture imaginarnih oblika.

Ines Matijević Cakić